.

NAZIV RADA:

Svačija zemlja

Ime i prezime: Bruno Lang-Kosić, Iva Mandurić, Lea Mioković, Vili Rakita

Država:Hrvatska

Grad:  Zagreb

 

Kratka biografija:

Bruno Lang-Kosić (1993.), Iva Mandurić (1994.), Lea Mioković (1994.) i Vili Rakita (1995.)

studenti su treće godine preddiplomskog studija arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Kroz čestu zajedničku suradnju sudjeluju na nizu izložbi, natječaja i radionica.

Rade u organizaciji RE:EASA-e 2018., zagrebačkog DA festivala te u hrvatskoj redakciji časopisa Tristotrojka, a u suradnji sa zagrebačkom Akademijom dramske umjetnosti izveli su nekoliko nagrađenih scenografija.

Dvaput su izlagali na Danima arhitekture u Sarajevu.

Opis rada

PROSTOR SLOBODE -  SVAČIJA ZEMLJA

Zasićeni smo informacijama i ustaljenim normama. U ovoj stagnaciji nema razvoja prave kulture. Čovjek više ne zna ni kako biti pojedinac ni dio društva. U prividnoj slobodi više ne znamo što bi sa sobom.

Kako je to biti zaista slobodan? Zar je zatvor jedini prostor istinske slobode? Dobrovoljnim ulaskom u zatvorenu zajednicu čovjek može preoblikovati sebe gradeći društvo. Opustošena bob staza simptomatski je prostor ovog vremena. Prostor koji kao i društvo samo vapi za reinvencijom.

Simbol nekog prošlog vremena bit će krvotok budućnosti koja započinje sada. Hram slobode nadomak stare civilizacije. Dolaskom na Trebević i ulaskom u hram 365 korisnika dobrovoljno se odriče konvencijalnog načina života na godinu dana.

Formiramo novu koloniju. Program može početi sutra.

PROGRAM - DANAS

Unutar korita bob staze sudionik postavlja svoj šator. Tijekom godine dana, pojedinac se svakodnevno spušta, ostavljajući mjesto za novopridošlicu. Napredujući od faze do faze, učesnik se mijenja iz dana u dan. Korisnici istovremeno promatraju, sudjeluju i grade metabolizam novonastale kolonije.

DOLAZAK – INICIJACIJA

Jedini ulaz i izlaz iz lokacije je žičara. Apelova cesta zatvara se za promet i ostaje jedino kao interventni prilaz stazi. Hotelima na Trebeviću pristupa se žičarom i sporednim cestama.

Dolaskom na brdo, dobrovoljci se odvajaju od izletnika. Ulaskom u šumu, ulaze u nepoznato. Prije ulaska, pojedinac odbacuje sve što je donio sa sobom. Mobiteli, internet, sitne uspomene. Podsjetnici na stvarnost nepotrebni su u šumi.

ODBACIVANJE – PREŽIVALJAVANJE

Čovjek prvo mora naučiti preživjeti da bi naučio živjeti.

Rutina preživljavanja ostavlja prostor kreativnosti. Sudionici zajedno grade osnovnu infrastrukturu kolonije. Uzgoj hrane, skupljanje kišnice, uređivanje zahoda, sve su neophodne aktivnosti kojima si novopridošlice osiguravaju egzistenciju. Kroz rad odbacuju stare predodžbe. Spremni su za novu teoriju.

Svi se okupljaju oko ognjišta kako bi se zagrijali i pripremili hranu. Dolazi do prvog povezivanja.

DISKUSIJA – POVEZIVANJE

U sredini staze pojedinci počinju aktivnije razmjenjivati ideje. Sad se već dobro poznaju. Okupljanje oko ognjišta prerasta u strateško planiranje.

Korisnici sami određuju zone za promatranje, učenje, analiziranje, promišljanje. U izolaciji počinju oblikovati novo društvo i stavove. Rađaju se strategije i projektira društvo. Rađa se nova kultura.

Ovo nije festival. Događaj traje bez prekida cijelu godinu. Kultura se generira bez prestanka.

SINTEZA – PRODUKT

Kako se bliži dnu staze, kreativna masa sve više oblikuje svijet oko sebe. Pouke stečene formiranjem zajednice i kulture postaju autonomni sustav.

Nakon odbacivanja svega, rasprave postaju kreativni rad. Od igle do lokomotive, od slike do manifesta, nema toga što kolonija ne može proizvesti. Program predviđa apsolutno slobodan produkt.

Znatiželjnici se svakodnevno penju na brdu kako bi svjedočili procesu. Ulaze u prostor kolonije, susreću se sa stanovnicima u bivšem kontrolnom objektu, svjedoče proizvodnji novog svijeta. Dolaze dočekati kraj puta.

SILAZAK - SAMOAKTUALIZACIJA

Kula na Čolinoj kapi hram je u kojem se održava završna ceremonija. Svakoga dana mnoštvo se skuplja kako bi ispratilo promijenjenog stanovnika kolonije natrag u svijet, baš kao što mnoštvo dočekuje i novopridošlice. Stanovnik teška srca napušta koloniju koju je pomogao izgraditi. Sada se spušta i prenosi stečene pouke ostatku svijeta. Živi ono što je naučio.

BUDUĆNOST – SVAČIJA ZEMJA

Mnogo godina kasnije, konstantna aktivnost generirala je novo mjesto. Nije ni grad ni država, ni Burning Man ni Liberland. Duh mjesta je  način života. Prostor slobode i svačija zemlja. Smještaj postaje modularan, šatori postaju kapsule. Produkti postaju visokotehnološki. Mala nacija postaje centar svijeta. Trebević je nadaleko poznat. U redovima se čeka na pridruživanje zajednici. Kolonija je bastion nove civilizacije koja više ne mari za istok i zapad. Cijeli svijet formira kolonije po uzoru na našu –  istisnuti su slamovi, ograđena predgrađa i mikrodržave. Svijet je sada promijenjen i povezan.

Godina dana može promijeniti svakog čovjeka. Samo je jedan dan potreban da se promijeni mjesto.



 

GRAFICKI PRILOZI: