Tema DA2017

Autor: Idis Turato

Na poziv organizacije LIFT-prostorne Inicijative prihvatio sam poziciju  kuratora 10. jubilarnog Dana Arhitekture u Sarajevu koji će se održati od 17. do 21. svibnja 2017 . U toku priprema i javne prezentacije koja je održana 24. studenog 2016. godine u prostorima Networksa predstavljena je tema Dana Arhitekture pod nazivom “Continuous Interior”. U sklopu događanja Dana, temeljem javnog poziva koji će ubrzo biti objavljen, sudionici će svojim radovima moći slobodno i nesputano odgovoriti na predloženu temu. Danas donosim uvodni tekst koji pojašnjava osnovnu ideju te uvodi sve potencijalne izlagače i predavače u prostor Kontinuiranog Interijera.

 

Uvod

Danas živimo i djelujemo u stanju Antropocene. Pojam Anthropocene kojeg je u suvremene teorije uveo Paul Crutzen, sugerira da se Zemlja u današnjem trenutku razvoja kreće iz svoje stare sfere, geološke epohe, pod nazivom Holocen, u novo, većini ljudi potpuno neočekivano stanje. Stanje i prostor koje je uspostavljeno isključivo ljudskim aktivnostima i globalnim razvojem koji su u velikoj mjeri odgovorni za izlazak iz Holocena. Čovječanstvo je postalo nalik globalnoj geološkoj sili koja kontinuirano, bez stanke, kontrolira i oblikuje teritorij Zemlje, sazdanoj isključivo i samo na u svom apsolutnom pravu na napredak.


U tako postavljenom globalnom svijetu različiti oblici i varijante tržišnih ekonomija moderiraju većinu promišljanja o prostoru i društvu, a razvoj novih tehnologija te sveopća medijatizacija i digitalizacija cyber-prostora drastično mijenja navike analogne civilizacije. U tom i takvom okruženju klasično shvaćena arhitektura i urbanizam taoci su spektakla, upregnuti u programe, projekte, događaje i politike namijenjene potrošnji i konzumerizmu te se od njih se ne može očekivati da, kao u nekim prošlim vremenima, kritički sagledaju stvarnost te iznjedre adekvatnu društvenu i urbanu promjenu.

 

Grad, Teritorij, Arhitektura

U stanju Antropocena, grad kao stoljetni centar razvoja i mjesto urbanih promjena prestaje biti jedinim mjestom razvoja, analize i istraživanja urbanizma i arhitekture. Za početak, potrebno je prevladati tradicionalna shvaćanja urbanog kao ograničenog tipa naselja ili čvorišnog stanja, dajući prednost multisekularnim, teritorijalno raznolikim, morfološki heterogenim i strogo procesualnim konceptualizacijama prostora oko nas.

Svakodnevni društveni odnosi globalnoga svijeta, njihove različite politike, višeznačne ekologije, neizvjesne ekonomije, tržišta rada, turizam, trgovina, zabava, izgrađeni okoliši, infrastrukturni koridori i društveni utjecaji sada su se proširili, nametnuli i međusobno povezali kako bi iznjedrili ono što često nazivamo „nepravilnom koloidnom mješavinom ruralnih i subruralnih pejzaža“ kako na nacionalnoj, međunarodnoj i kontinentalnoj tako čak i na globalnoj razini. Unutar takvih odnosa nestaje klasično selo i ruralni razvoj, gradovi gube prepoznatljive oblike, a infrastrukture prometa, energije, ekologije, digitalne i cyber kulture umrežavaju ljude i teritorij u kontinuiranu arhitekturu, neprekinuti interijer, potpuno kondicionirani prostor.

U tako snažno promijenjenom kontekstu, gradovi i države, te njihovi urbanisti i arhitekti bezglavo i moralistički balansiraju između promjena uvjetovanih nepredvidivošću ekonomija, izazova neizvjesne budućnosti te slika prošlosti uljepšanih kroz balzamiranu baštinu i paranoidnu zaštitu. Pridodamo li ovom održivi razvoj i ekologiju kao nove mitove današnjice, uviđamo da je kvalitetan razvoj gradova potpuno izgubio mogućnost vlastite organske reinvencije, zanemario transgresiju kao svoju održivu tekovinu, ali i potpuno zaboravio na sposobnost utopijskog promišljanja budućnosti kao uvijek otvorene mogućnosti.

Moć i Kontrola

Za razliku od davno prošlog vremena rane modernosti (koje, budimo iskreni, još uvijek stoji u glavama mnogih arhitekata), kada su vrijeme i društvo promišljani i projektirani u ime, i za osvajanja novog prostora, te je više manje glavno sredstvo moći i dominacije bila politička sila odgovorna za kontrolu ljudi u prostoru gradova i država usmjerena na distribuciju i kontrolu ponašanja materijalnih stvari i tijela, danas svjedočimo potpunoj promjeni paradigme.

Moć i kontrola izmjestile su se iz lokalnog prostora i fizičkog u virtualno i nematerijalno. S jedne strane snažni mediji, market-economy, burzovne špekulacije, GPS nadzor, big-data i njihova ogromna snaga i vlast postale su lebdeće i neuhvatljive, gotovo pa da egzistiraju izvan realnog svijeta u cyberspaceu, upravljanih preko anonimnih ekrana, zavaljeni u naslonjaču nečijeg dnevnog boravka . S druge strane politika je ostala lokalna, vezana uz nacionalne države, potpuno nemoćna, nevezana i bez utjecaja na snage i vlasti globalnog svijeta. U tom procjepu i stanju potpunog diskontinuiteta između snage i politika dešava se stanje nepredvidive stvarnosti, stanje gdje ništa i nitko nije pod kontrolom. Takovo stanje traži novi pogled i drugačije metode planiranja i organizacije arhitekture. Takovo stanje prilika je za novu arhitekturu, novi projekt. Projekt Kontinuiranog interijera.

Continuous Interior

Kontinuirani Interijer podrazumijeva sav poznati, izgrađeni, planirani, maštani, projektirani, vidljivi i nevidljivi prostor. Kontinuirani interijer se živi (uvažava i promišlja) kroz prostor i vrijeme virtualanog i stvaranog prostora. Kontinuirani interijer postaje i biva, samo kao rezultat njihovih preklapanja i međusobnih utjecaja. Kontinuirani Interijer je stvaran, sveprisutan te nastaje i traje u realnom vremenu. Kontinuirani Interijer je više od prostora i nema stalnu namjenu. Kontinuirani Interijer je stanje.

Kontinuirani Interijer poništava tipologije, promišlja nova i neistražena područja arhitekture koja se definiraju promjenjivim programima i događajima u prostoru. Kontinuirani Interijer nastaje kroz drugačije shvaćanje i novo poimanje javnog, društvenog i zajedničkog prostora. Kontinuirani Interijer propituje morale i etike, promišlja novu arhitekturu rada, stanovanja i dokolice.
Arhitekt Kontinuiranog Interijera uvodi novi način projektiranja uvjetovanog kontinuiranim djelovanjem. Kontinuirani interijer podrazumjeva moderiranje politika, ekonomija te participacije različitih aktera, što čini kontekst projektiranja potpuno neizvjesnim, promjenjivim kao i njegov konačni arhitektonski produkt.

Nova uloga arhitekta i njegovog projekta u stanju Kontinuiranog Interijera je sintetizirati višestruke procese koji se prožimaju i sklapaju u konkretne prostorne odgovore. Materijalizirana gradnja u tom kontekstu postaje jedno od sredstava kojim se intervenira u procese. Sve poprima oblik otvorene koloidne mase, prostorno-društvene lave bez klasične hijerarhije i konačnog oblika. Nalazimo se unutar sistema kontroliranog u realnom vremenu upravo, samo i isključivo kroz projekt. Projekt tako postaje alat za konstrukciju novog smisla u fluidnom okolišu. Kontinuirani Interijer uspostavlja nove odnose, fragmentira i ponovo spaja različita stanja, te programira nove odnose uspostavljajući novu, ali konstantno promjenjivu arhitekturu Kontinuiranog Interijera.

Izvori i literatura:
Doba Urbanizacije
Liquid Modernity
Arhitektura Otvorenog Smisla
Dobro došli u Air Prostor

Fotografije:
http://david-thomas-smith.com/ANTHROPOCENE

Članak objavljen na: http://www.idisturato.com/blog/